JASENOVAČKI PRAVEDNICI

Osnivanjem ustaških logora u Krapju, Bročicama i Jasenovcu, jasenovačka Posavina potpala je pod posebni režim vojnog osiguranja logora. Na željezničkoj pruzi Sisak-Novska patrolirao je njemački oklopni vlak, a rijekom Savom brodovi mađarske flote. Samo mjesto Jasenovac bilo je ograđeno s četiri reda bodljikave žice, a u mjestu je Ustaška nadzorna služba imala sedam istražnih zatvora.

Tek nešto više od oko desetak mještana Jasenovca i okoline pristupilo je ustašama.

Mještani Jasenovca bili su svjedoci svakodnevnih transporta zatočenika koji su se od željezničke stanice kretali kroz mjesto do Zapovjedništva sabirnih logora Jasenovac ili izravno prema logoru na mjestu nekadašnje Bačićeve ciglane.

Do proljeća 1942., dok su još mogli prolaziti kroz logor III Ciglana, u početku bez propusnica, a kasnije s njima, mještani su odlazeći na svoja imanja istočno od logora, potajice dobacivali zatočenicima hranu i poneki paketić cigareta.

Nakon što je u proljeće 1942. srpsko pravoslavno stanovništvo Jasenovca, Mlake, Jablanca i Uštice odvedeno u logor, ustaše su se s obiteljima uselili u opustošene srpske kuće u Jasenovcu. Za njihove potrebe u središtu mjesta organizirana je bolnica u kojoj su radili liječnici-zatočenici.

Domaće stanovništvo Jasenovca i okolnih sela, Hrvati, dolazeći u bolnicu, uspostavljali su veze s liječnicima-zatočenicima te je ustaška bolnica postala središnje mjesto preko kojeg su održavane veze sa zatočenicima u logoru na Ciglani i u Kožari.

Brojni pojedinci, pa i čitave obitelji, pokušavali su, ne bojeći se ustaške odmazde, pomoći zatočenicima.