PITAJU NAS

Zašto je logor formiran baš u Jasenovcu?

Ta je lokacija ustašama bila prikladna za osnivanje logora iz više razloga. Prometni položaj Jasenovca je povoljan jer kroz mjesto prolazi željeznička pruga Zagreb-Sisak-Novska.

Logor III Ciglana nalazio se u močvarnom području između rijeka Save i Velikog Struga, što je otežavalo prilaz logoru i smanjivalo zatočenicima/cama mogućnost bijega. Osim toga, budući da se Jasenovac nalazi između Lonjskog i Mokrog polja koja su često izložena poplavama, ustaše su postojanje logora u javnosti opravdali radovima na melioraciji (Hrvatski narod br. 195, 31. kolovoza 1941.).

Na mjestu logora III Ciglana prije Drugog svjetskog rata nalazio se industrijski kompleks koji je pripadao srpskoj obitelji Bačić iz Jasenovca. Ustaše su konfiscirali njihovu imovinu i upotrijebili industrijska postrojenja kao dio logora. Otprije je postojao i odvojak željezničke pruge koji je povezivao industrijska postrojenja obitelji Bačić s prugom Zagreb-Sisak-Novska. Ta je pruga za vrijeme trajanja logora upotrijebljena za prijevoz tereta, ali i za deportacije zatočenika/ca.

Koliko je u logoru ukupno bilo zatočenika/ca?

Prema izjavi bivšeg komandanta logora Ljube Miloša pred sudom (Zapisnik o saslušanju Ljube Miloša, citiran u: Poruke, god. II., br. 1., Jasenovac 1971.), broj zatočenika/ca u logoru Jasenovac bio je oko tri tisuće. Broj se održavao stalnim tako da su zatočenici/ce koji su dovedeni bez odluke o upućivanju u logor a takvih je bilo najviše, kao i većina onih osuđenih na tri godine boravka u logoru odmah odvođeni na likvidacije.

Budući da logorska evidencija o zatočenicima/cama nije sačuvana, a velik dio zatočenika/ca nikad nije niti bio evidentiran, točan broj svih zatočenika/ca koji su prošli kroz jasenovački logor ne može se utvrditi.

Koliko je ustaša čuvalo logor?

Na osiguranju i čuvanju logora radilo je oko 1.500 ustaša u sastavu Zdruga ustaške obrane.
(Barbić, Anđelko: Prilozi proučavanju funkcije ustaške obrane u osiguranju koncentracionog logora u Jasenovcu, Okrugli stol «Jasenovac 1986», Spomen područje Jasenovac, 1986.)

Je li bilo pokušaja bijega iz logora?

Pokušaja bijega je bilo, ali je vrlo malen broj zatočenika/ca (oko 300) koji su se na taj način uspjeli spasiti, dok ih je većina prilikom pokušaja stradala.

Jedan od razloga za to je i položaj koncentracijskog logora Jasenovac. On je bio smješten na prostranom ravničarskom terenu koji je ustašama bilo lako nadzirati, a zbog okruženosti logora rijekama Savom, Unom i Velikim Strugom te blizine močvarnog Lonjskog i Mokrog polja, poplave su bile vrlo česte što je kraj činilo nepristupačnim. Logor je bio ograđen visokim zidom uzduž kojega su se nalazili drveni bunkeri i zidane promatračnice u kojima su bili naoružani ustaše. Osim toga, svaki pokušaj organiziranja zatočenika/ca radi planiranja bijega, ako bi bio otkriven, kažnjavan je smrću. Ako je bijeg bio uspješan, ustaše bi vršili odmazdu nad drugim zatočenicima/cama u logoru.

Koliko je bilo žrtava ustaškog logora Jasenovac?

Točan broj žrtava ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Prema dosadašnjim istraživanjima može se dati procjena da se taj broj kreće između 80.000 i 100.000 ljudi.

Što se događalo u mjestu Jasenovac za vrijeme postojanja logora?

U mjestu Jasenovac bili su smješteni zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac, ustaška bolnica i ustaški zatvori, kao i dvije logorske radne skupine: Kožara (od 1942.) i Brzi sklop (od 1944.) Sa strane prema željezničkoj pruzi mjesto je bilo ograđeno žičanom ogradom. Na izlazima iz Jasenovca bile su postavljene ustaške straže i bunkeri, a napuštanje mjesta bilo je moguće samo s propusnicom

Kakav je bio odnos mještana prema logoru, logorašima?

Mjesto Jasenovac bilo je uoči početka Drugog svjetskog rata naseljeno miješanim hrvatskim i srpskim stanovništvom. Svi mještani Srbi otjerani su 8. svibnja 1942. od strane ustaša u logore Jasenovac i Stara Gradiška, gdje je dio ubijen, a dio upućen u druge logore u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Trećem Reichu. Mještani Hrvati ostali su u svojim domovima sve do 23. travnja 1945. kada su pod pritiskom ustaša bili prisiljeni da se zajedno s njima povlače prema zapadu. Mjesto Jasenovac živjelo je kroz cijelo razdoblje rata pod jednom vrstom logorskog režima, tako da je svaki kontakt mještana s logorašima predstavljao opasnost po živote onih koji bi se usudili pružiti logorašima bilo kakvu vrstu pomoći. Budući da su se objekti logora IV Kožara nalazili u samom centru mjesta Jasenovac, odnosno kako su mještani Jasenovca do svojih njiva prolazili kroz prostor najvećeg logora III Ciglana, dolazilo je do kontakata između jednog dijela zatočenika s navedenim osobama. Mještani Jasenovca prebacivali su tajno kukuruz i kruh preko ograde logora riskirajući pri tome i vlastite živote. Postojali su i oni koji su pomagali logorskoj partijskoj organizaciji i održavali vezu između logora i vanjskog svijeta.

Takve osobe nazivamo jasenovačkim pravednicima.

Zašto partizani nisu oslobodili logor Jasenovac?

Unutar znanstvenih i javnih krugova posljednjih godina postavlja se sve više pitanje razloga zbog kojih partizani nikada nisu pokušali osloboditi jasenovački logor. Nameću se sve češće tendenciozna tumačenja kako to namjerno nije činjeno iz razloga da u tom logoru strada što više Srba. U obzir se svakako trebaju uzeti sve okolnosti u kojima se eventualni napad trebao izvršiti. Činjenice koje govore u prilog tome da je logor bilo gotovo nemoguće osloboditi jesu:

1. prostor logora nalazio se na močvarnom području, na dodiru Lonjskog i Mokrog polja koji su logorski sustav Jasenovca opasavali s istočne i zapadne strane. Sa sjeverne i južne strane logor se nalazio između rijeka Save i Struga, koje je bilo gotovo nemoguće forsirati prilikom eventualnog napada;
2. u neposrednoj blizini logora nalazio se jedan od najbolje čuvanih željezničkih pravaca u Europi (Zagreb-Beograd) koji su čuvali sustavi bunkera i njemački oklopni vlakovi;
3. rijekom Savom plovili su brodovi mađarske dunavske flote;
4. u logoru se nalazilo oko 1.500 najokorjelijih ustaša odanih Paveliću i spremnih na borbu;
5. eventualni napad na logor zahtijevao bi angažiranje ogromnih partizanskih snaga, od kojih bi većina stradala pri prelasku rijeke Save. Osim toga, prostor logora bilo bio nemoguće držati pod kontrolom u ravničarskom dijelu, s kojeg bi se partizanske formacije odmah po završetku akcije morale povući, a logor bi nastavio i dalje djelovati;
6. u blizini logora nisu se nalazile partizanske snage tolike jakosti koje bi uspješno mogle izvršiti napad na logor. Bosanski partizani na Kozari do sredine 1942. ojačali su do respektabilnih razmjera za razliku od slavonskih s druge strane Save, koji do konca rata nisu bili u stanju izvršiti napade tolikih razmjera. Prva slavonska brigada osnovana je tek 11. listopada 1942. nakon kozarske ofanzive i razbijanja partizanskih jedinica na području bosanske Krajine.

Treba dodati kako je Vrhovni štab NOVJ i POJ na čelu s Josipom Brozom Titom bio upoznat s podacima o karakteru i strahotama počinjenima u koncentracijskom logoru Jasenovac. Ilegalni logorski partijski komitet (KPH) koji je s više ili manje uspjeha djelovao tijekom gotovo cijelog razdoblja postojanja koncentracijskog logora Jasenovac, održavao je na različite načine tajne veze s partijskim organizacijama na terenu (preko OK KPH Nova Gradiška), izvještavao o stanju u logoru, potrebama logoraša i pripremao akciju samooslobađanja logoraša do koje bi došlo prilikom eventualnog partizanskog napada na logor. Upravo stoga Tito je 31. ožujka 1942. izdao naredbu da se ispita mogućnost napada na Jasenovac iz pravca bosanske Krajine i Slavonije do kojega nikada nije došlo. U njoj se između ostalog navodi: «Ispitajte mogućnost eventualnog napada na koncentracioni logor u Jasenovcu, gdje je bilo 10.000 naših zatvorenika, a sada je ostalo svega još oko 1.500 živih drugova. Sve ostalo su poubijali ustaški banditi. Taj napad trebalo bi organizirati zajedno sa štabom iz Hrvatske, ali tako da sigurno uspije.»

Ogroman broj partizanskih boraca i oficira imao je ili izgubio nekoga u tom ustaškom logoru smrti. Neki od partizanskih rukovodilaca reći će kako je motiv za oslobađanje logora među borcima bio ogroman, ali kako su gore navedene realnosti bile nešto sasvim drugo. Kada bi i bile stvorene pretpostavke za izvođenje takve akcije, dolazilo je do neuspjele realizacije. Tu svakako treba istaći primjer neuspjele akcije oslobađanja logora Stara Gradiška (za vrijeme trajanja banjalučke operacije) na Staru godinu 1943., kada su partizanske jedinice oslobodile Bosansku Gradišku, a slavonski partizani bili zaustavljeni od jakih ustaških snaga (kojima su u pomoć došle ustaške jedinice iz Lijevča polja i zapadne Slavonije) kod sela Donji Varoš koje je udaljeno oko kilometar nizvodno od logorskog zida.

Zašto nisu sačuvane zgrade jasenovačkog logora?

Dan nakon proboja zatočenika 22. travnja 1945. ustaše su napustili Logor III Ciglana, prethodno spalivši i miniravši logorske objekte. Kad su partizani 2. svibnja 1945. ušli u Jasenovac, zatekli su i nekadašnji logor i mjesto Jasenovac u ruševinama. Stanovništvo Jasenovca i okolnih mjesta koristilo je, uz dozvolu i pomoć vlasti, građevinski materijal iz srušenih logorskih zgrada za obnovu svojih kuća.

Kad je prof. Bogdan Bogdanović dobio zadatak da projektira uređenje Spomen područja Jasenovac, od logorskih građevina bili su sačuvani samo tragovi. Prema Bogdanovićevoj zamisli, logorski objekti nisu rekonstruiran - jer rekonstrukcija ne može biti autentična - nego su njihove lokacije obilježene humcima i udubljenjima.

Je li jasenovački logor bio njemački (nacistički) i fašistički logor?

Koncentracijski logor Jasenovac bio je isključivo ustaški logor u nadležnosti Ureda III Ustaške obrane na čelu s Vjekoslavom Maksom Luburićem, u kojemu niti u jednom trenutku nije bilo pripadnika niti jedne druge vojne formacije (domobrana, njemačkih, talijanskih, mađarskih vojnika i sl.).

Treba istaći kako se za razliku od nacističkih logora poput Auschwitza, Treblinke, Sobibora i drugih koji su zbog načina ubijanja u plinskim komorama nazvani industrijom smrti, u Jasenovcu ubijalo na najprimitivnije «manufakturne» načine (hladnim oružjem i oruđem). Nad time su se zgražali i sami njemački časnici u svojim izvještajima u Berlin i to je činjenica koja Jasenovac stavlja na mjesto jednog od najstrašnijih logora u Europi u razdoblju Drugog svjetskog rata.

Međutim, ipak možemo reći kako u kontekstu KCL Jasenovca nacističke i fašističke vojnike i dužnosnike možemo povezati u nekoliko navrata:

- posjete međunarodnih komisija koje su u nekoliko navrata obišle prostor ovog logora, a među kojima se nalazilo i nekoliko njemačkih/talijanskih časnika;

- njemačka organizacije TODT djelovala je počevši od travnja 1942. u logoru Stara Gradiška odabirući prisilnu radnu snagu za logore na području Trećeg Reicha, te je na taj način iz logora «izvukla» nekoliko tisuća zatočenika/ca od kojih su neki zahvaljujući tome što su odabrani i deportirani u nacističke radne logore u Njemačkoj i Austriji uspjeli preživjeti;

- oružane snage NDH (ustaše i domobrani ) sudjelovali su zajedno s talijanskom vojskom u ofanzivi na Kozaru koju je u ljeto 1942. poduzela njemačka vojska. Zarobljene muškarce, žene i djecu, Nijemci su predali ustašama i pomogli im u organiziranju i sprovođenju oko 68.500 ljudi u koncentracijski logor Jasenovac. Na taj način njemačka vojska indirektno je bila odgovorna za njihovo stradanje;

- njemačka vojska sudjelovala je indirektno i u osiguravanju logora Jasenovac. Željeznički pravac koji je od Zagreba preko Jasenovca i Novske vodio prema Beogradu i rumunjskim naftnim poljima bio je osiguravan od strane njemačkih oklopnih vlakova i bunkera u kojima se nalazila i njemačka vojska. Ta činjenica igrala je zasigurno važnu ulogu u procjeni mogućnosti napada na Jasenovac iz pravca sjevera, odnosno zaštiti logora od eventualnih partizanskih napada;

- Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik Ureda III Ustaške obrane, koji je u nadležnosti imao sve ustaške logore u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj posjetio je tijekom druge polovice 1941. nacistički logor Sachsenhausen-Oranienburg, kako bi se upoznao s funkcioniranjem logora kombiniranog tipa (radni logor – logor smrti) i svoja iskustva prenio u Jasenovac. To je također jedna od jasenovačkih poveznica s nacistima i Trećim Reichom;

- njemačke vojnike u KCL Jasenovac susrećemo u jednoj bizarnoj situaciji. Kada je ustaški zlikovac Stanko-Staniša Vasilj u logoru III Ciglana Jasenovac početkom 1942. inscenirao ubojstvo trojice ustaša (ustvari, radilo se o zatočenicima koji su nakon što su ubijeni obučeni u ustaške odore) s ciljem da se pronađu razlozi za torturu i nove zločine, na njihovom pogrebu u Jasenovcu sudjelovala je i delegacija njemačkih časnika koji su na sprovod došli s vijencem;

- Nataša Mataušić, u svojoj knjizi Koncentracioni logor Jasenovac - Fotomonografija, koja je objavljena 2008. u izdanju Spomen područja Jasenovac, govori o prisutnosti uniformiranih Folksdojčera (pripadnika njemačke nacionalne manjine) u logorima Bročice ili Krapje 1941. Njezine trvrdnje zasnivaju se na osnovi analize fotografija iz jednog od tih logora na kojima se uz ustaše vide i Folksdojčeri te na osnovi sjećanja preživjelog jasenovačkog zatočenika Jakova Kabilja. Time se po prvi put susrećemo s tezom o prisutnosti njemačkih vojnih i civilnih struktura iz zemlje i Trećeg Reicha u funkcioniranju koncentracijskog logora Jasenovac.

Je li u Jasenovcu poslije ustaškog bio i partizanski (komunistički) logor?

Djelatnost Spomen područja Jasenovac određena je člankom 1. Zakona o Spomen području Jasenovac (NN br.15/90, 28/90) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Spomen području Jasenovac (NN br. 21/01) gdje stoji:

«Radi očuvanja trajne uspomene na žrtve fašističkog terora i borce Narodnooslobodilačkog rata stradale u drugom svjetskom ratu u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, kao i radi očuvanja tekovina antifašizma, ovim Zakonom proglašava se Spomen područje Jasenovac.»

Iako zbivanja nakon 18. svibnja 1945. na prostorima bivšeg ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac izlaze iz Zakonom propisanog djelokruga rada Spomen područja Jasenovac, radi iskazanog velikog interesa javnosti i brojnih upita o tome što se poslije 2. svibnja 1945. događalo na prostoru bivšeg ustaškog logora III Ciglana u Jasenovcu, Savjet JUSP Jasenovac inicirao je u proljeće 2002. pomnije istraživanje kako bi se utvrdile relevantne činjenice.

Utvrđeno je:

- U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu nisu pronađeni nikakvi dokumenti o tome
da je na području bivšeg ustaškog logora III Ciglana u Jasenovcu poslije rata postojao partizanski (komunistički) zarobljenički ili kažnjenički koncentracijski logor.

- U SPJ pohranjeno je dvadesetak opširnih audio zapisa i pisanih iskaza mještana Jasenovca i sudionika poslijeratnih događanja na tom području. Preciznost tih svjedočenja i njihova velika međusobna podudarnost omogućuju utvrđivanje prilično precizne kronologije događanja i opće slike stanja na području bivšeg ustaškog logora III Ciglana u Jasenovcu poslije 2. svibnja 1945.
(prema: tekstu Radna grupa Jasenovac 1945.-1947., Slavko Goldstein; Jasenovac 1941.-1945. logor smrti i radni logor, Nataša Mataušić, Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, 2003. ,175-184)

- Iz prikupljenih izjava mještana Jasenovca, službenih osoba koje su obavljale razne dužnosti u Jasenovcu od 1945. do 1948. te ratnih zarobljenika koji su u tom razdoblju radili u Jasenovcu, očito je da su zgrade bivšeg ustaškog logora bile u takvom ruševnom stanju da se nisu mogle koristiti za smještaj ratnih zarobljenika.

U nekadašnjem logoru u cijelosti su bili sačuvani samo istočni i jugoistočni logorski zid, sačuvani su temelji ciglane i donji postroj lančare, dok su svi ostali logorski objekti bili zatečeni u različitim stanjima urušenosti uslijed miniranja ili spaljivanja.

- Prvi ratni zarobljenici koji su već u svibnju 1945. radili na deminiranju logorskog zida i mjesta Jasenovac bili su smješteni u šupama nekadašnjeg ustaškog magazina hrane nasuprot škole u mjestu Jasenovac.

- Ratni zarobljenici koji su do konca 1945. i tijekom prve polovice 1946. iz logora u Bročicama i Staroj Gradiški dovođeni u Jasenovac na različite prisilne radove, također su bili smješteni u taj objekt. Radilo se o skupinama od do stotinjak ratnih zarobljenika koji su po završetku poslova (demontaža električne centrale i tvornice oružja, prikupljanje željeza, raščišćavanje ruševina, vađenje posmrtnih ostataka žrtava ustaškog logora iz rijeke Save i njihovo pokapanje u postojeće masovne grobnice na logorskom prostoru, sezonski poljoprivredni poslovi u okolnim selima, rušenje logorskog zida, čišćenje cigle i utovar u vagone, sakupljanje bodljikave žice na prostoru bivšeg logora i prijevoz u dvorište šumarije, obnova željezničke pruge Jasenovac-Novska) vraćani nazad u logore iz kojih su dovedeni. Radilo se većinom o zarobljenim njemačkim vojnicima i pripadnicima oružanih snaga NDH.

- U ljeto 1945. na Viktorovcu u Sisku formiran je veliki zarobljenički logor koj je u jesen iste godine pretvoren u kažnjenički logor pod imenom «Zavod za prisilni rad Sisak».

Iz tog je logora u jesen 1945. upućeno oko 600 zatočenika, ratnih zarobljenika, na prisilni rad u Jasenovac. Vanjsko osiguranje ove grupe vršili su pripadnici Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ-a), a unutarnje Odjeljenje zaštite naroda (OZN-a).

Naziv te grupe zatočenika bio je «Zavod za prisilni rad Sisak – Radna grupa Jasenovac», a sastojala se pretežno od bivših pripadnika oružanih snaga NDH te manjeg broja četnika i pripadnika «Bjele garde» iz Slovenije. Neki su zbog počinjenih zločina već bili osuđeni na višegodišnji prisilni rad, dok je dio njih čekalo suđenje. Među zatočenicima bilo je i onih koji su pod tuđim imenima skrivali svoj pravi identitet. Oko dvadesetak ih je otkriveno i njima se sudilo pred nadležnim sudovima.

Osuđenima u Radnoj grupi Jasenovac presude su se uručivale i u Jasenovcu te su upućivani u Lepoglavu i na druga odredišta izvršavanja kazni.

- Zatočenici iz Radne grupe Jasenovac bili su smješteni na tri lokacije u mjestu Jasenovac: u barakama šumarije, u šupama nekadašnjeg ustaškog magazina hrane nasuprot školi i u samoj zgradi škole. Na rad su odlazili šest dana u tjednu, radili su od 7 do 19 sati, s pauzom za ručak. Doručak i večeru dobivali su u smještajnom prostoru, a ručak na radilištu. Nedjelja je bila neradni dan i tada su primali posjete rodbine, preobuku, poštu i pakete.

- Zatočenici iz Radne grupe Jasenovac borave u Jasenovcu od jeseni 1945. do jeseni 1947. (Radna grupa Jasenovac I, pod zapovjedništvom Save Šakana od jeseni 1945. do travnja 1946. te Radna grupa Jasenovac II, pod zapovjedništvom Mirka Šimunjaka od travnja 1946. do jeseni 1947.).

- Iz izjava svih svjedoka koje su pohranjene u SPJ, vidljivo je da se u tom razdoblju na području biveš ustaškog logora III Ciglana Jasenovac nije desilo niti jedno pojedinačno ili masovno ubojstvo. Spominju se pojedinačne likvidacije i ubijanja manjih skupina u okolnom području i u blizini bivšeg ustaškog logora III Ciglana (u šumi Zelenika i oko željezničke pruge). Žrtve su bili povratnici ili bjegunci s Križnog puta i Bleiburga, osobe iz obližnjih krajeva koji su dobrovoljno ili prisilno bili u unovačeni u ustaše te su pri povratku kućama bili presretani i ubijeni.

- U svim izjavama spominje se likvidacija zatočenika jedne kolone ratnih zarobljenika s Križnog puta, potkraj svibnja ili početkom lipnja 1945. u selu Trebež, oko 15 kilometara uzvodno od Jasenovca. Radilo se o ratnim zarobljenicima dovedenim na likvidaciju iz Zavoda za prisilni rad Sisak.

- Zbog porušenih mostova, kolone ratnih zarobljenika s Križnog puta nisu prolazile niti se zadržavale u Jasenovcu.

U izjavama suvremenika onog vremena spominje se boravak u Jasenovcu samo jedne skupine ratnih zarobljenika s Križnog puta, u ljeto 1946. Kolonu na putu prema Novskoj pratnja je zbog nevremena skrenula i zatražila smještaj u Jasenovcu. Nakon osam sati boravka u prostorijama šumarije, gdje su boravili odvojeno od zatočenika Radne grupe Jasenovac II, ova kolona ratnih zarobljenika nastavila je put prema Novskoj.

- U jesen 1947. završeni su radovi na raščišćavanju ruševina bivšeg ustaškog logora Jasenovac te je u Jasenovcu ostalo oko 170-180 zatočenika koji su zajedno s novopridošlim zatočenicima, zarobljenim njemačkim vojnicima i pripadnicima «Plavog bataljona», radili na obnovi željezničkog mosta preko rijeke Save i pruge. Ova skupina ratnih zarobljenika bila je smještena u barakama u neposrednoj blizini željezničkog mosta uz rijeku Savu.

- Okončanjem poslova, svi ratni zarobljenici odvedeni su 1948. iz Jasenovca.

Tko je autor spomenika Kameni cvijet u Jasenovcu?

Autor spomenika Kameni cvijet je arhitekt, kipar i književnik Bogdan Bogdanović.

Što znače humci i udubine u zemlji na Spomen području Jasenovac?

Udubine označavaju mjesta na kojima su se nalazili logorski objekti, a humci označavaju grobnice i mučilišta unutar samog logora.

Zašto Tito nikada nije bio u Jasenovcu?

Josip Broz Tito službeno nikada nije posjetio Jasenovac.

Razloge zbog kojih nije došao u Jasenovac odati počast stradalnicima najvećeg ustaškog koncentracijskog logora u Drugom svjetskom ratu nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Nekoliko autora koji su se bavili ovom temom pretpostavljaju sljedeće razloge:

- Procjena broja žrtava ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac nastala je u prvim poslijeratnim danima kao neposredna poslijedica govora koji je Josip Broz Tito održao u Osijeku početkom lipnja 1945., kada je izrekao da je Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu imala milijun i pet stotina tisuća žrtava. Taj broj žrtava postao je temelj za traženje ratne odštete od Njemačke, a Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na taj je način bio zadan broj žrtava, iako istraživači na terenu, u popisima žrtava obavljenim 1946. i 1964., nisu uspjeli popisati toliko žrtava.

Službeni popisi stavljeni su pod embargo te su te brojke (ukupan broj žrtava u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu 1.700.000 i 700.000 žrtava za KCL Jasenovac) iako nepotkrijepljene ikakvim znanstvenim istraživanjima, postale službene i otvarale su mogućnosti različitih manipulacija što se osobito događalo s brojem stradalih u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac.

Autori smatraju da je Josip Broz Tito bio svjestan činjenice da je broj žrtava ustaškog koncentracijskog logora uvećan.

- U dijelu javnosti postojala su i postoje neopravdana predbacivanja Josipu Brozu Titu da nije ništa poduzeo kako bi se oslobodili jasenovački zatočenici/ce i napao ustaški logor.
Ta teza ne stoji jer je Tito već 31. ožujka 1942. izdao naredbu da se ispita mogućnost napada na ustaški koncentracijski logor u Jasenovcu.

- Nedovoljno istražena događanja u Jasenovcu poslije 2. svibnja 1945. (ulazak partizanskih jedinica u Jasenovac) otvorila su mogućnost tvrdnji o postojanju partizanskog (komunističkog) logora na prostoru bivšeg ustaškog logora III Ciglana u Jasenovcu.

Autori ga smatraju jednim od mogućih razloga Titova službena nedolaska u Jasenovac.
O ovoj temi pisali su: Antun Miletić (Koncentracioni logor Jasenovac, knj. IV, Gambit, Jagodina, 2007., str. 460, 467-471); Bogdan Bogdanović (Ukleti neimar, Feral Tribune, Split, 2001., str.153-156), Tihomir Ponoš (Novi list, 27. 04. 2008.).

Josip Broz Tito je još tijekom rata, od prvih spoznaja o ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac kao logoru smrti, pokazivao interes za sudbinu jasenovačkih stradalnika. Uz naprijed već navedenu naredbu o ispitivanju mogućnosti napada na ustaški logor Jasenovac, Tito je kao komandant Vrhovnog štaba NOV Jugoslavije, još u rujnu 1942. izdao naredbu da se s njemačkim vojninim jedinicama i ustašama obavlja razmjena za zatočenike/ce iz ustaških logora (iz KCL Jasenovac razmijenjeno je oko 700 zatočenika/ca). Ujedno je 1942. naredio utvrđivanje zločina koje čine ustaše, četnici, nacisti i fašisti te je Propagandni odsjek AVNOJ-a iste godine tiskao brošuru «Jasenovački logor- Iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora». Kasnije su oformljene komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.

Iako službeno nije posjetio Jasenovac, Josip Broz Tito pratio je zbivanja oko Jasenovca te predložio da se za spomeničko obilježavanje bivšeg ustaškog logora u Jasenovcu odabere rješenje Bogdana Bogdanovića, koji je spomenikom Cvijet «žrtvama koje su morale stradati samo zbog svog etničkog, rasnog, konfesionalnog ili političko-filozofskog predznaka obećao mistični povratak u krug života.» (citat iz «Ukleti Neimar», Bogdan Bogdanović, Feral Tribune, Split, 2001., str.143).

Je li Tuđman ikada posjetio Jasenovac?

Pokojni predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, obišao je mjesto Jasenovac i Spomen područje Jasenovac 16. lipnja 1996. Tom prigodom položio je vijenac u kriptu spomenika Cvijet.

Pronašao/la sam netočan podatak o stradalom članu obitelji u popisu žrtava logora na internetu (https://cp13.heritagewebdesing.com/lituchy/victimlist.php). Što mogu napraviti da bi taj podatak bio ispravljen?

Popis žrtava logora na koji se pozivate (na stranicama https://cp13.heritageweb desing.com/lituchy/victimlist.php) je Popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (sadrži 597.323 imena žrtava bez obzira na mjesto stradanja i izvršitelja zločina, a sačinio ga je 1964. Savezni zavod za statistiku SFRJ). Na internet ga je postavio Jasenovac Research institut iz New Yorka, Brooklyn te sve primjedbe i upite njima trebate uputiti.