14. STUDENOG 2016.

U ponedjeljak, 14. studenog 2016. godine u muzejskom vagonu Hrvatskog željezničkog muzeja otvorena je izložba "Vlak bez voznog reda". Autori izložbe su Đorđe Mihovilović, viši kustos Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac i Tamara Štefanac, ravnateljica Hrvatskog željezničkog muzeja. Posjetitelji izložbu mogu pogledati u muzejskom vagonu Hrvatskog željezničkog muzeja na Glavnom kolodvoru u Zagrebu do 18. studenog 2016. godine. Od 28. studenog 2016. godine do 22. travnja 2017. godine izložba će biti otvorena u Obrazovnom centru Spomen područja Jasenovac.

69 radnika Radionice Zagreb Hrvatskih državnih željeznica prošlo je kroz logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški, a njih 42 je ubijeno. Ova izložba posvećena je tim pojedincima, osobama većinom hrvatske nacionalnosti koje su kao komunisti, skojevci i protivnici ustaškog režima rad u Željezničkoj radionici zamijenili svakodnevicom surovog logoraškog života. Simboličkim naslovom predstavljena je misao o svim neznanim transportima osoba u željezničkim kompozicijama u vrijeme Drugog svjetskog rata. 

Prisutnima su se na otvorenju obratili gospođa Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen područja Jasenovac, autori izložbe, gospođa Tamara Štefanac i gospodin Đorđe Mihovilović, izaslanica ministrice kulture, gospođa Eva Brunović te filmski producent i preživjeli zatočenik logora, gospodin Branko Lustig.

Prenosimo govor gospođe Eve Brunović: 

 

Srdačno vas pozdravljam u ime ministrice kulutre dr.sc. Nine Obuljen Koržinek i Ministarstva kulture povodom otvorenja izložbe „Vlak bez voznog reda“ posvećenu radnicima zagrebačke Radionice Hrvatskih državnih željeznica u sistemu ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, izložbu koju danas otvaramo na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, a koja će za dva tjedna biti predstavljena u Obrazovnom centru u Jasenovcu i koja je rezultat višegodišnje međumuzejske suradnje Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac i Hrvatskog željezničkog muzeja.

Simbolički naslov „Vlak bez voznog reda“ usmjerava naše misli ka čitavom nizu vlakova  i željezničkih kompozicija u cijeloj Europi koji su tijekom 2. svjetskog rata zauvijek izmijenili živote pojedinaca i čijih se tužnih i nesretnih sudbina i ovom prigodom prisjećamo.

Upravo naglasak na sagledavanju pojedinačnih osobnih sudbina u kontekstu masovnih zločina, kako nam i prezentira ova izložba o 69 radnika Hrvatske državne željeznice, jasno svjedoči o stručnoj muzejskoj prezentaciji teme koja je otvorena novim istraživanjima i dopunama kako je to i u svjetskoj muzejskoj praksi uobičajeno.

U tom smislu važno je istaknuti ulogu Memorijalnog muzeja Jasenovac, njegove ravnateljice Nataše Jovičić i tima kustosa koji su stalnim postavom Memorijalnog muzeja Jasenovac pridonijeli novoj stručnoj muzejskoj prezentaciji ove teme, za koji su višekratno nagrađivani i u Republici Hrvatskoj i na međunarodnoj razini te su razvili isto tako široku međumuzejsku i međunarodnu suradnju s nizom znanstvenika i muzeja slične orijentacije odnosno onima koji se bave temom genocida.

Važno je naglasiti kako prijenos ove izložbe u Obrazovni centar u Jasenovcu svjedoči provođenju misije Memorijalnog muzeja Jasenovac koji u svom radu ističe i naglašava upravo edukaciju mladih naraštaja kojima je Memorijalni muzej i obrazovanje uz njega prvenstveno namijenjeno.

Naposljetku, čestitam autorima izložbe Đorđu Mihoviloviću i Tamari Štefanac na ovom vrijednom doprinosu međumuzejske suradnje i višegodišnjem zajedničkom radu i istraživanju građe iz nekadašnjeg Muzeja rada i borbe Tvornice Janko Gredelj, građe o kojoj danas skrbi Hrvatski željeznički muzej, a posebice na činjenici da se ovom izložbom prisjećamo ogromne žrtve koju su radnici zagrebačke Radionice Hrvatskih državnih željeznica podnijeli tijekom Drugog svjetskog rata.