18. RUJNA 2019.

In memoriam
Ilija Ivanović 
1928. - 2019.

 

S dubokom tugom primili smo vijest da nas je u 91. godini života napustio Ilija Ivanović, jedan od posljednjih preživjelih sudionika proboja iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac.

Ilija je rođen 1. kolovoza 1928. godine u selu Gornji Podgradci kod (Bosanske) Gradiške. Odrastao je u obitelji u kojoj su otac Mile i majka Jovanka podizali svojih sedmero djece. Iako su sami bili nepismeni, roditelji su brinuli da im se djeca školuju, tako da je do početka Drugog svjetskog rata četvero Ivanovića završilo četiri razreda osnovne škole.

U jesen 1941. godine Mile odlazi u partizane, a za njim i kćeri Marija, Mara i Zorka.

Za vrijeme ustaško-domobransko-njemačke ofenzive na Kozaru u ljeto 1942. godine obitelj je, osim Marije koja se uspjela probiti iz obruča, zajedno s ostalim srpskim stanovništvom tog područja, deportirana u logor Staru Gradišku, odnosno na logorsku ekonomiju u selu Jablanac. Od članova uže obitelji u Jasenovcu je ubijen otac Mile. Sestra Zorka se spasila bijegom iz logora zajedno s rođakom Jeftom Ivanovićem, dok je majka s bratom i dvije sestre prebačena u selo Velika Londžica u našičkom kraju, odakle su se vratile kućama još za vrijeme rata.

Ilija je najveći dio svog zatočeništva u logoru Ciglana proveo u logorskoj brijačnici i bio svjedokom brojnih događaja i zločina koji su opisani u njegovim memoarima objavljenim pod naslovom Svjedok jasenovačkog pakla.

Uoči proboja iz logora, Ilija je gladan hodao po zgradi krojačko-obućarske radionice. Vidio je grupu ljudi i misleći da se dijeli hrana prišao. U toj grupi bio je Ante Bakotić, jedan od organizatora proboja, koji mu je rekao da kad ostali krenu i on trkom ide za njima. Udaljio se, makar mu nije bilo najjasnije što je Bakotić mislio. Kada je, nešto kasnije, čuo komešanje potrčao je da vidi što se događa. Vidio je kako vrata popuštaju i kako ljudi kao bujica krenuše trkom napolje. I Ilija je istrčao. Odlučio je pokušati stići do šume koja je bila udaljena oko kilometar. Tu se priključio grupi od petnaestak logoraša koja je razmatrala kuda dalje ići. Kako nije bilo dogovora nastavili su trčati i tako su naišli na ustaške bunkere. Tu se grupa razdvojila. Ilija je trčao u pravcu rijeke Strug koju je potom prešao. Razmišljajući kako da stigne kući nailazi na domobrana koji mu je rekao da je upravo prošao kroz minsko polje. Domobran ga je odveo u ustaški bunker. Slagavši ime i prezime rekao je ustašama da bježi pred partizanima. Pošto je bio suviše slab za vojnu službu ustaše ga u Gornjem Rajiću predaju seljaku Pavlu Babiću, kod kojeg je dočekao dolazak partizana.

Ubrzo nakon oslobođenja vratio se kući. U rodnom selu završio je osnovnu školu. Učiteljsku školu u Banja Luci završava 1950. godine, a nešto kasnije i Fakultet političkih nauka u Beogradu. Radio je kao profesor u srednjoj školi u Zenici koju je napustio 1992. godine. Posljednje godine života provodio je na relaciji između rodnih Podgradaca i Gradiške.

U povodu smrti Ilije Ivanovića članovima obitelji izražavamo najdublju sućut.