22. TRAVNJA 2020.

LOGOR JASENOVAC – 75 GODINA NAKON OSLOBOĐENJA 

Logor Jasenovac najprepoznatljiviji je simbol zločina holokausta i genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Početke logora možemo pratiti od kolovoza 1941. godine, kada su prvi zatočenici dovedeni na lokacije u blizini sela Krapje i Bročice, u neposrednoj blizini Jasenovca.

Nekoliko je razloga zašto su ustaške vlasti izabrale područje Jasenovca kao mjesto najvećeg logora na teritoriju NDH. Prvi razlog je sama lokacija, smještena na močvarnom području između rijeka Save, Une i Struga, što je otežavalo zatočenicima bijeg iz logora, a ustaškim čuvarima logora takav geografski položaj olakšavao je nadzor nad čitavim ovim područjem. Drugi razlog je što se područje nalazi na trasi željezničke pruge Novska-Sisak-Zagreb, što je omogućavalo deportacije do logora željezničkim kompozicijama. Treći razlog je bilo postojanje industrijskih postrojenja (ciglana, tvornica lanaca, pilana, električna centrala) koje su prije Drugog svjetskog rata bile vlasništvo obitelji Bačić, a za vrijeme logora služile su kao mjesto prisilnog rada, iscrpljivanja i mučenja zatočenika.

Na osnovu zakonskih odredbi proglašenih u NDH, tri etničke skupine bile su diskriminirane: Srbi, Židovi i Romi. U sljedećem koraku, pripadnici ovih skupina deportirani su u logore. Često se radilo o čitavim obiteljima: muškarcima, ženama i djeci. Osim pripadnika ovih naroda, u logore su deportirani pripadnici ostalih etničkih skupina koji se nisu slagali s rasnom politikom ustaškog pokreta: Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, pripadnici i simpatizeri partizanskog pokreta.

Ono po čemu je logor ostao upamćen su masovni zločini počinjeni u logoru. Tome svjedoče masovne grobnice na lokalitetima u Donjoj Gradini, Uštici, oko Stare Gradiške. Masovne egzekucije, često počinjene hladnim oružjem, govore o brutalnosti kojom su se ustaški čuvari logora odnosili prema zatočenicima.

Javna ustanova Spomen područje Jasenovac od 2005. godine radi na projektu Poimeničnog popisa žrtava koncentracijskog logora Jasenovac. Trenutno je u bazi podataka evidentirano 83 812 različitih upisa o žrtvama logora.

Posebno su tužne i dirljive sudbine djece koja su bila zatočena u logoru. Djeca su bila najosjetljivija na teške higijenske uvjete unutar logora, nedostatak hrane i skrbi. Upravo zato se posebno ističe akcija humanitarke Diane Budisavljević koja je uz pomoć svojih suradnika pokrenula uspješnu akciju spašavanja srpske djece iz logora.

Komemoracija u Spomen području Jasenovac održava se u znak sjećanja na posljednji dan logora Jasenovac, a to je bio 22. travanj 1945. godine. Tog dana je grupa posljednjih zatočenika pokušala izvršiti proboj iz logora. Po zadnjem prebrojavanju, u logoru su bila 1073 zatočenika, a za proboj ih se odvažilo oko 600. U jutro tog dana, na znak jednog od organizatora proboja, Ante Bakotića iz Sinja, zatočenici su krenuli u bijeg. Logor je bio okružen zidom, osmatračnicama i bunkerima, tako da su se u sveopćem metežu i pucnjavi koju su prema njima otvorili ustaški čuvari logora, bijegom ukupno uspjelo spasiti 90 zatočenika.

U samom mjestu Jasenovac bila je jedna manja ispostava logora nazvana Kožara, u kojoj je po zadnjem prebrojavanju bilo 167 zatočenika. Čuvši pucnjeve iz centralnog logora, oni su pred večer istog dana također pokušali bijeg iz logora. Proboj iz tog dijela logora preživjelo je 12 zatočenika.

Slava im!

 

Razgovor s preživjelim zatočenicima i obiteljima žrtava. Prostor bivšeg logora Ciglana, svibanj 1945.