11. OŽUJKA 2021.

In memoriam Brigita Knežević (1940. - 2021.)

S dubokom tugom primili smo vijest da nas je u 81. godini života napustila Brigita Knežević, jedna od istaknutih članica Udruženja bivših logoraša iz Beograda.

Brigita je rođena 25. travnja 1940. godine u selu Mirkovci kod Kozarske (Bosanske) Dubice u obitelji Bundalo. Za vrijeme neprijateljske ofenzive na Kozaru u ljeto 1942. godine s obitelji je dospjela u logor Staru Gradišku gdje je zajedno s brojnom djecom nasilno odvojena od njihovih roditelja. Zahvaljujući Diani Budisavljević i njezinim suradnicima spašena je iz logora i odvedena u zagrebački Zavod za gluhonijeme. Ondje ju je posvojila obitelj Fistrić koja joj je dala ime Brigita.

Istinu o svom pravom podrijetlu Brigita Fistrić je saznala puno godina nakon završetka rata. U to vrijeme živjela je u Beogradu gdje je aktivno sudjelovala u sekciji preživjelih zatočenika. Ondje je uz pomoć ljudi okupljenih oko Dragoja Lukića, Marina Zurla i zagrebačkog lista „Arena“ postupno saznala sudbinu članova svoje obitelji i svoje pravo ime Mika Bundalo. Doznala je da su joj otac i tri strica ubijeni u logoru Sajmište i da je majka Milica umrla 1964. godine, cijeli život živeći u uvjerenju da joj kći nije preživjela.

Nakon što je njena sudbina opisana u dokumentarnom filmu Marina Zurla i Dominika Zena "Stotinu pedeset i osma", Brigita je postala jednim od simbola stradanja djece u ustaškim logorima. Osim toga, njezin susret s obitelji zabilježen je i u Zurlovom romanu "Iza zida".

Brigita je sve do nedavne pandemije virusa COVID-19 redovito posjećivala Spomen područje Jasenovac s kojim je uspostavila izuzetne odnose. Kao rezultat te suradnje ostvareno je i snimanje Brigitinog iskaza, čiji su ulomci dio stalnog postava Memorijalnog muzeja u Jasenovcu.

Članovima njezine obitelji izražavamo najdublju sućut.

 

Govor Brigite Knežević, predstavnice preživjelih zatočenika logora Jasenovac, prilikom komemoracije na Spomen području Jasenovac, 22. travnja 2012. godine

Pripala mi je velika čast da se s nekoliko riječi obratim ovom uvaženom skupu, na ovom svetom mjestu u Jasenovcu.

Pozdravljam Vas u ime logoraša Jasenovca iz Srbije. Svake godine je sve manje preživjelih logoraša i živih svjedoka stradanja u Jasenovcu, ostali smo mi koji smo tada bili djeca.

I baš zato ovo mjesto nas treba uvijek podsjećati na žrtve koje su ovdje položile svoje živote i da se zlo nikada ne ponovi, da gradimo život i budućnost u ljubavi i toleranciji. Takav zavjet moramo ostaviti za naše naraštaje.

Diana Budisavljević je iz čeljusti smrti spasila preko 12.000 djece, a u svojoj drugoj godini života jedno od te djece bila sam i ja. Mnoge obitelji u Hrvatskoj su spašavale tu djecu i zahvaljujući ljudima dobre volje, ja danas imam obitelj, unuke i pristojnu starost.

Ovo mjesto mora ostati kao opomena, kao svetište za sve pale i nedužne žrtve.

Neka im je vječna slava!