Za cijelo vrijeme postojanja koncentracijskog logora Jasenovac mještani Jasenovca i bliže okolice živjeli su pod posebnim režimom. Kao posebna logorska zona cijelo je područje bilo posebno čuvano i štićeno. U mjestu Jasenovac bili su smješteni Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac, ustaška bolnica i ustaški zatvori. Srpsko stanovništvo Jasenovca je 8. svibnja 1942. odvedeno u logor III Ciglana, a njihove kuće opljačkane. Žene i djeca deportirani su u logor Stara Gradiška, a muškarci u logor u Zemunu (Sajmište), odakle su deportirani na prisilni rad u Njemačku i Norvešku.
Sudbina mještana Jasenovca bila je neposredno povezana s obližnjim logorom. Svakodnevno su bili svjedoci dovođenja zatočenika u logor i njihovih likvidacija. Pokušavali su pomoći koliko su im prilike dopuštale, ali uvijek po cijenu vlastita života: komadićem kruha, voćem, preuzimanjem kakve poruke ili sitnom uslugom.
U vremenu od 1941. do 1945. poginulo je i umrlo u logorima i zatvorima te partizanskim jedinicama 367 mještana Jasenovca. Najviše ih je stradalo u logoru Stara Gradiška (128) i logoru III Ciglana (114). Među njima bilo je i 54 djece u dobi do 12 godina.
U počast mještanima Jasenovca stradalim u Drugom svjetskom ratu u parku u središtu mjesta postavljen je spomenik Mrtvi živima oči otvaraju, autora Stanka Jančića.
Spomenik se sastoji iz dva dijela: skulpture majke s djetetom i velike ploče s podacima o stradanju mještana Jasenovca.