Pripremni radovi za osnivanje logora počeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioratornih i regulatornih radova NDH naručilo drvo za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu.
Za logor je odabrano područje na lijevoj obali rijeke Save u blizini mjesta Jasenovac, radi prometnog položaja na željezničkoj pruzi Zagreb-Sisak-Novska, prostranog ravničarskog terena koji je bilo lako nadgledati, a vrlo teško napasti te postojanja industrijskih postrojenja obitelji Bačić (tvornica lanaca, pilana, ciglana, mlin i električna centrala). Cijelo je područje obilovalo sirovinama za nastavak proizvodnje: kvalitetnom zemljom za izradu cigle i drvom za pilanu.
Zbog poplava rijeka Save, Une i Velikog Struga te blizine Lonjskog i Mokrog polja, taj je kraj često bio pod vodom i nepristupačan.
Osnivanje logora u Jasenovcu ustaše su pokušali u javnosti opravdati potrebom izvođenja melioracijskih radova koji su zahtijevali mnogo radne snage.
Koncentracijski logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim vremenskim razmacima: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III Ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu, logor V u Staroj Gradišci.
Na logorskim ekonomijama Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica, Feričanci, zatočenici i zatočenice su radili u vrijeme sezonskih, poljoprivrednih radova. Po završetku poslova najčešće su ubijani na njivama i u obljižnjim šumarcima.
Prvi zatočenici dovedeni su 23. kolovoza 1941. u logor Bročice ili Krapje.
Prva dva logora, Bročice i Krapje, rasformirani su u studenome 1941. masovnim likvidacijama zatočenika i prebacivanjem preživjelih u logor III Ciglana u Jasenovcu, koji od tada počinje djelovati kao logor smrti.