23.04.2012.
Pripala mi je velika čast da se s nekoliko riječi obratim ovom uvaženom skupu, na ovom svetom mjestu u Jasenovcu.
Pozdravljam Vas u ime logoraša Jasenovca iz Srbije. Svake godine je sve manje preživjelih logoraša i živih svjedoka stradanja u Jasenovcu, ostali smo mi koji smo tada bili djeca.
I baš zato ovo mjesto nas treba uvijek podsjećati na žrtve koje su ovdje položile svoje živote i da se zlo nikada ne ponovi, da gradimo život i budućnost u ljubavi i toleranciji. Takav zavjet moramo ostaviti za naše naraštaje.
Diana Budisavljević je iz čeljusti smrti spasila preko 12.000 djece, a u svojoj drugoj godini života jedno od te djece bila sam i ja. Mnoge obitelji u Hrvatskoj su spašavale tu djecu i zahvaljujući ljudima dobre volje, ja danas imam obitelj, unuke i pristojnu starost.
Ovo mjesto mora ostati kao opomena, kao svetište za sve pale i nedužne žrtve.
Neka im je vječna slava!