25.04.2016.
Jasenovac. Simbol zla. Zlo koje nije haralo samo ovdje i samo tada. Zla koje je iznjedrila mržnja prema drugome, prema drugima, prema onima koji drugačije misle. Mržnja na koju čovjek kao biće ni danas nije imun. Zašto ova gorka, mračna i tragična škola ima tako slabe učenike?
Pred ovim Cvijetom okupili smo se kao i svake godine da se sjetimo i dostojanstveno tugujemo za svima onima koje je zločinački ustaški režim ovdje pogubio samo zato što su bili druge vjere i druge nacionalnosti, kao i onima koji su se protiv takvog režima borili ili čak se samo s njime ne slagali. U ovom logoru smrti u kojem se svakodnevno umiralo od bolesti, gladi, metka i noža logoraši su nalazili snagu da jedni drugima pomažu, da se brinu i hrabre, da ne klonu. Lijekova nije bilo, liječilo se lijepom riječju.
Među prvima ubijeni su Romi, pa Židovi, kolone srpskih žena, Hrvata koji se nisu slagali s ustaškim režimom, staraca, djece; dotjerani su u logor da bi nestali kako bi napravili mjesta za one koji dolaze iza njih. Teško je zaboraviti kako ustašica zbog jednog aspirina ubija mladu Židovku, ne može se zaboraviti kako srpsku djecu odvajaju od majki, plač i krikovi i danas se čuju, ta djeca mahom su umrla od gladi i bolesti, neka tek rođena.
Ovo je mjesto tišine, ovo je mjesto tuge, ovo je mjesto velikog bola, ovo je mjesto sjećanja i opomene. Ali ovo ne smije biti mjesto mržnje. Mi preživjeli logoraši odbacujemo zlo, u nama ne živi mržnja. Mi osuđujemo zločin, ali slavimo život, mir, toleranciju, nadu u budućnost bez vlasti zla oko nas i u nama, crpeći nadahnuće u onoj snazi koja nam je pomogla da preživimo najteže trenutke naših života.
Mi svi zajedno dužni smo to ovim žrtvama ovdje čiji životi su prekinuti na pragu života, u cvijetu mladosti, u starosti koja je trebala biti mirna i spokojna. Dužni smo to našim unucima i onima koji dolaze poslije njih.
Molim sve prisutne za duboku, duboku tišinu.
29.03.2016.
Bivša zatočenica logora
Pava Molnar (95)