26.04.2016.
Nedavno smo zatečeni viješću da nas je napustio Ješua Abinun jedan od trojice posljednjih živućih zatočenika iz proboja. Šua je rođen u sarajevskoj židovskoj obitelji Izaka i Rivke Abinun 12. svibnja 1920. godine. Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao frizerski pomoćnik u salonu Rafe Levija koji se nalazio na sarajevskom Marindvoru. Ustaška policija uhapsila ga je 25. listopada 1941. godine zajedno s bratom i ocem. Preko sarajevskog sabirnog logora sutradan su stočnim vagonima zajedno s brojnim Židovima iz Sarajeva deportirani u Jasenovac. Dva dana i dvije noći nisu dobili ni hranu ni vodu. U pretrpanim vagonima ljudi su obavljali nuždu. Mnogi su i umrli na putu za logor.
Po dolasku u mjesto Jasenovac ustaše su ih temeljito opljačkale, a potom zatvorile u već napola srušenu mjesnu pravoslavnu crkvu. Narednog dana prebačeni su u jasenovački logor Bročice. Ondje su zajedno s ostalim zatočenicima odvođeni na rad u šumu i izgradnju nasipa. Radili su i po 10 sati dnevno, a da pri tome hrane gotovo i nije bilo. Ujutro su dobivali toplu vodu, ručak se sastojao od tri crvljiva krumpira, a za večeru pokoje zrno graha u toploj vodi. Ustaški stražari tukli su i ubijali zatočenike za vrijeme rada te stalno od njih tražili novac koji oni nisu ni imali. Iscrpljeni i slomljeni od mučenja, gladi i bolesti, zatočenici su svakodnevno umirali u barakama ili su ubijani na nastupima. Prilikom likvidacije ovog logora 14. studenog 1941. godine veliki broj zatočenika je ubijen. Nakon što su ustaše oglasile da se toga dana neće ići na rad, upali su u barake i željeznim šipkama počeli ubijati logoraše. Ješua se spasio bijegom iz barake. Tom prilikom ubijen je njegov otac zajedno s još 114 logoraša iz tzv. „židovske barake“. Ostali su narednih dana prebačeni u novoformirani logor Ciglanu.
Ješua je isprva raspoređen u radnu grupu grobara zbog čega je imao priliku prisustvovati likvidaciji brojnih grupa zatočenika. Vidio je kada su ustaše početkom prosinca 1941. na logorskom groblju maljevima i sjekirama ubili grupu od 25 Srba i Židova koji su bili proglašeni nesposobnima za rad.
Početkom 1942. godine s grupom zatočenika obrtnika upućen je u logor u Staroj Gradiški gdje su uvjeti života bili nešto bolji s obzirom na to da je taj logor prilikom osnivanja zamišljen kao mjesto za politički preodgoj zatočenih Hrvata. Ješua je ondje ostao sve do kolovoza 1943. kada je ponovno vraćen u Jasenovac.
U logorskoj brijačnici proveo je preostale godine zatočeništva. Nakon proboja iz logora Ješua je smješten na oporavak u bolnicu u Lipiku. Bio je jedan od ključnih svjedoka Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača prilikom sastavljanja Izvještaja o zločinima u logoru 15. studenog 1945. godine.
Kao jedan od trojice posljednjih živućih sudionika proboja, Ješua je posljednje godine života provodio u domu umirovljenika u Splitu. Preminuo je 27. veljače 2016. godine. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac.