Uštica je bila dio jasenovačkog sustava logora u kojemu je stradalo najmanje 17000 Roma. Romi su dovođeni u logor na temelju rasnih zakona koji su doneseni 30. travnja 1941. godine. Uhićenja pojedinih skupina Roma započela su u srpnju 1941., a od 20. svibnja 1942. organizirano je njihovo masovno hapšenje na cijelom teritoriju NDH. Odvođeni su u Jasenovac najčešće u skupinama, sa svom svojom pokretnom imovinom. Popratni popisi ne sadrže njihova imena već samo broj osoba ili teretnih vagona kojima su transportirani, pa je iz tog razloga otežano poimenično utvrđivanje žrtava. U lipnju 1942. kada je priliv Roma u logor bio osobito velik, raspoređivani su u dvije skupine. Stariji muškarci, žene i djeca odvajani su od mlađih muškaraca i odmah odvođeni na likvidaciju u Donju Gradinu. Mlađi muškarci bili su smješteni u logoru III C na otvorenom terenu logora III Ciglana. U njemu su masovno umirali od gladi, žeđi, iscrpljenosti i fizičkog zlostavljanja. Dio Roma bio je smješten u tzv. ciganski logor u selu Uštici, u napuštenim kućama ubijenih srpskih obitelji. Manji dio Roma bio je raspoređen u radne skupine i uglavnom su radili na najtežim poslovima uključujući i posao grobara u Donjoj Gradini. Gotovo niti jedan Rom koji je ušao u logor, bez obzira na spol i dob, nije preživio.
„Poznato mi je iz vlastitog zapažanja, da su polovinom 1942. g. bili po vlastima tzv. NDH lišeni slobode svi cigani koji su stanovali u Dalju. Tom prilikom otpremljeni su najprije u Osijek svi muškarci, starci, žene i djeca, cigani porijeklom, a iz Osijeka su, koliko sam čuo bili otpremljeni u koncentracioni logor Jasenovac, gdje su vjerovatno pogubljeni po vlastima tzv. NDH, jer se nikada nitko od ovih ljudi nije više povratio u Dalj, niti se je bilo čime javio.“
Zapisnik o saslušanju Kajice Kicoš u predmetu protiv Andrije Artukovića, HDA, fond 421 (JT SRH), kut. 6/VI d; A-SPJ-1591
Upućivanje 400 Roma u logor Jasenovac, A-SPJ-4872