Klobuk pokraj Ljubuškog, 1899. - Zagreb,1988.
Nakon završetka franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, upisuje Pravni fakultet u Zagrebu.
Od 1926. drži odvjetničku kancelariju u Gospiću, ali je 1932., uoči izbijanja Velebitskog ustanka (u čijem je organiziranju sudjelovao) emigrirao u Italiju. Ondje djeluje pod pseudonimom Hadžija te postaje član Glavnog ustaškog stana, poglavnikov pobočnik i zapovjednik svih ustaških jedinica u Italiji.
Nakon atentata u Marseillesu, izručen je Francuskoj, a zatim Kraljevini Jugoslaviji. Nakon provedenih 18 mjeseci u zatvoru, sud ga je oslobodio svake krivnje. Ponovno se uputio u inozemstvo. Boravio je u Austriji, Njemačkoj i povremeno u Mađarskoj.
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije postao je članom privremenog Hrvatskog državnog vodstva (12. travnja 1941.), a kasnije ministar unutarnjih poslova.
Sudjelovao je u svim važnim događajima, pratio je poglavnika Pavelića prilikom njegova posjeta Adolfu Hitleru 7. lipnja 1941.
Tvorac je i potpisnik većine zakonskih odredbi temeljem kojih se provodio genocid i teror nad stanovništvom NDH, prema rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj i ideološkoj pripadnosti.
Od listopada 1942. do travnja 1943. bio je ministar bogoštovlja i nastave.
U svibnju 1945. pobjegao je u SAD nastanivši se u okolici Los Angelesa. Vlasti FNRJ/SFRJ proglasile su ga ratnim zločincem te su u nekoliko navrata (1951. - 1986.) tražile njegovo izručenje.
U veljači 1986. izručen je vlastima SFRJ. Na suđenju, koje je održano u Zagrebu tijekom travnja i svibnja iste godine, osuđen je na smrt, no presuda nije nikada izvršena. Umro je 16. siječnja 1988. u zatvoru.