Zlarin, 1913. - Celje, 1945.
Nakon gimnazije završio je eksportnu akademiju u Pragu. Po osnutku Nezavisne Države Hrvatske priključio se Ustaškoj obrani. U Jasenovcu boravi od prije osnutka koncentracijskog logora, gdje je rukovodio ustaškim taborom. Oženio se mještankom, s kojom je živio u kući jasenovačkog učitelja, Srbina, Laze Kotura, čija je porodica bila prisiljena napustiti Jasenovac.
Početkom 1942. postao je, kao osoba od Luburićeva velikog povjerenja, njegovim zamjenikom i opunomoćenikom. Jedno vrijeme obnašao je i dužnost ravnatelja Ureda III (u razdoblju kada je Luburić sklonjen u «ilegalu»), a 1943. prešao je u Zagreb. Ostao je bliski Luburićev suradnik do kraja rata. Počinio je niz masovnih i pojedinačnih ubojstava u logoru. Organizirao je otpremanje u logor i likvidacije Srba jasenovačke Posavine - mještana Jasenovca, Uštice, Mlake, Jablanca i Donje Gradine u proljeće i ljeto 1942.
Sredinom 1945. britanske vlasti izručile su Matkovića partizanima te je najvjerojatnije u svibnju iste godine pogubljen kod Celja (Slovenija).