Jajce, 1915. - Zagreb, 1945.
Zatočenici su ga nazivali fra Sotona.
Nakon završetka franjevačke gimnazije u Visokom i studija teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika 1939.
Službovao je u franjevačkom samostanu na Petričevcu (tada prigradsko naselje Banja Luke), a potom kao župnik u susjednom selu Šargovcu. Tu se povezao s pripadnicima ustaškog pokreta u koji se učlanio 1940.
U veljači 1942. sudjeluje u pokoljima nad Srbima u selima Šargovac, Motike i Drakulić pokraj Banja Luke. Zbog toga je potkraj istog mjeseca dospio u istražni zatvor u Zagrebu. Na prijedlog Vjekoslava Luburića promijenio je dotadašnje ime u Miroslav Filipović Majstorović te prešao raditi u Ustašku obranu koja je nadzirala rad svih ustaških logora na teritoriju NDH.
Od 10. svibnja 1942. zapovjednik je logora III Ciglana Jasenovac.
Zbog sudjelovanja u pokoljima u veljači 1942. crkvene vlasti su ga isključile iz franjevačkog reda, što je potvrdila i Sveta stolica u srpnju 1942. Time je izgubio pravo na redovničko ime Tomislav..
Od 27. listopada 1942. do 20. ožujka 1943. zapovjednik je logora Stara Gradiška. U tom su razdoblju počinjene masovne i pojedinačne likvidacije zatočenika u kojima je, prema vlastitom priznanju, sudjelovao i sam Majstorović.
Tijekom 1943. i 1944. djeluje kao obavještajac u Hercegovini i srednjoj Bosni te kao pomoćnik zapovjednika IV. ustaškog zdruga u Lici.
Početkom svibnja 1945. pobjegao je u Austriju, gdje su ga uhvatili Britanci i izručili jugoslavenskim vlastima. Na suđenju u Zagrebu 29. lipnja 1945. osuđen je na smrt.