Po struci građevinski inženjer, rodom iz Slavonske Požege. U svojstvu Luburićeva stručnog savjetnika nekoliko je puta tijekom 1941. posjetio logor Jasenovac. U Ustašku obranu stupio je 1942. i odmah postao zapovjednikom radne službe u logoru III Ciglana Jasenovac. Na toj je dužnosti bio sve do kraja 1944., kada je imenovan za zapovjednika logora. Prema svjedočenjima zatočenika, osobno je, koristeći ciglarske peći, konstruirao primitivni krematorij u kojemu su u razdoblju između veljače i svibnja 1942. spaljivani živi i ubijeni zatočenici.
Pićilija su zatočenici ubrajali među najsurovije ustaše u cijelom razdoblju postojanja logora. Kao voditelj radne službe, redovito s bičem u ruci, razvio je metode prisilnog rada u kombinaciji s brutalnom okrutnošću i ubojstvima.
Od početka 1945. zajedno s bivšim zapovjednicima logora III Ciglana, Ljubom Milošem, Dinkom Šakićem i Miroslavom Filipovićem Majstorovićem organizirao je spaljivanje ubijenih i umrlih zatočenika radi zatiranja tragova počinjenih zločina. Sudjelovao je u likvidacijama preostalih zatočenika u travnju 1945. Nakon završetka rata gubi mu se svaki trag.